Spaso Berak

Spasoje Spaso Berak rođen je 09.02.1938. godine u Mostaru u porodici Đorđa i Ilinke Berak. Majka je lijepo pjevala, a otac je bio mašinovođa i volio je i umio da pjeva uz gusle. 1941. Godine kada je imao samo 3 godine sa majkom i sestrama bio je u logoru Caprak kod Siska pune 4 godine, a otac mu je ubijen u Jasenovcu. Najstarija sestra Marija pjevala je u horu KUD „Abrašević“ , a mlađa Zora je svirala gitaru i igrala u folklornoj sekciji KUD-a. U tako muzikalnoj porodici prirodno je bilo da se i Spaso ,kao najmlađi bavi muzikom. Petog septembra 1948. kao dječak od 10 godina krenuo je u svijet muzike u KUD-u „Abrašević“ i prvi muzički instrument na kojem je svirao bila je mandolina. Jedna sestra je svirala bugariju,druga gitaru, a on je bio najtalentovaniji i najbolji pa je podučavajući njih i sam naučio svirati i ostale tamburaške instrumente. Osnovnu školu završio je u Mostaru gdje je bio član tamburaškog orkestra, a kasnije i vođa mladih tamburaša KUD-a „Abrašević“. Krenuo je u Srednju muzičku školu u Dubrovniku gdje je u klasi profesora Padovana učio klarinet. Njegova školska drugarica bila je Tereza Kesovija koja je svirala flautu. Prekinuo je ovo školovanje i u Mostaru završava Tehničku školu. Porodica je bila siromašna i on je morao zarađivati novac svirajući po igrankama i kafanama.

1960-e godine dolazi u Sarajevo kao stipendista Saveza boraca grada Mostara i upisuje Višu pedagošku školu na kojoj je šef katedre bio naš čuveni kompozitor Milan Prebanda. Stipendija nije bila dovoljna pa je zarađivao svirajući po restoranima i Domovima kulture gdje upoznaje Ismeta Alajbegovića Šerbu. On Spasu 1961. poziva da bude član njegovog orkestra osnovanog 1960. Godine. Taj orkestar je u početku bio honorarni, a potom od 1963. stalni saradnik Radio Sarajeva, tako da je u stvari Spaso bio član orkestra Radio Sarajeva od samog početka.

Njegovo radno mjesto u Radio Sarajevu bilo je -solista na klarinetu pri Muzičkoj produkciji , ali je kao pravi profesionalac i vrhunski tamburaš po potrebi svirao tambure u tamburaškom orkestru.

Prvi pisani trag o njegovom aranžmanskom radu datira iz 1953. kada je vodio tamburaški orkestar „Vladimir Nazor“ u Vrapčićima kod Mostara. Na Radio Sarajevu taj njegov aranžerski talenat, kao i istraživački duh, se razvija u potpunosti. Raspisuje aranžmane, komponuje na bazi tradicionalne muzike, obrađuje tradicionalne napjeve,korepetira sa pjevačima -jednom riječju- radi sve… Kada je Šerbo otišao u penziju (1985.?), Spaso postaje producent broj jedan za narodnu muziku na RTV Sarajevo i producira sa narodnim i tamburaškim orkestrima u dva studija. Uporedo sa profesionalnim radom njegovao je i amaterski rad. Sarađivao je sa gotovo svim KUD-ovima u Sarajevu i okolini i vodio tamburaške,narodne orkestre, horove, vokalne grupe gdje je pronalazio talentovane svirače i pjevače koji su poslije snimali za arhiv RTVSA. U amaterizmu je ostao do kraja svog života, a posljednji KUD-ovi u kojima je radio bili su „Saobraćajac“ i „Željezničar“.

Ispred Saveza KUD-ova delegiran je kao učitelj harmonike i gitare u Olovu i Kaknju i to su začeci muziciranja u ovim sredinama. Naučio je svirati mnogobrojne mlade ljude od kojih pominjemo Ezhera Helju iz Kaknja, koji je počeo sa harmonikom, a sada je klarinetista u orkestru BHRT-a. Njegov učenik bio je i Slobodan Bodo Kovačević čuveni gitarista iz Indexa.

Sarađivao je sa mnogobrojnim pjevačima sa prostora Socijalističke Jugoslavije, a posebno dobar prijatelj bio je sa Safetom Isovićem, Zekerijahom Đezićem, Himzom Polovinom, Zorom Dubljević… Sa Himzom Polovinom snimio je najviše LP-a. Karakteristika tog vremena je bilo prijateljstvo i druženje, posebno na serijalu „Sevdah putuje Evropom“ . Na tim koncertima posebna pažnja posvećivala se sevdalinkama i tradicionalnim igrama, ukratko kulturnoj baštini naših prostora.

Osamdesetih godina dolazi na ideju da sve svoje zapise sa terena svrsta u program revitalizacije kulturne gradske i seoske baštine Bosne i Hercegovine. Sa Vehidom Gunićem sarađuje u čuvenoj emisiji TV Sarajeva „Meraklije“ kao muzički urednik i izvršni producent. U ovom serijalu po prvi put su otpjevane mnoge pjesme koje bi bile zaboravljene da nije bilo Spase. Neke od tih pjesama kojima je Spaso kao autor melodije ili aranžmana dao novi život su „Majka Fatu rano budi“, „Podaj mene u Sarajvo majko“, „Haj da sam bogdo rumena ružica“, „Umihana Hadži- Jusufova“, „Sinja magla po haz bašči pala“, „Da sam Bogdo djevojka na namu“, „Kad izgorje šeher Sarajevo“, „Sjećaš li se djevo bajna“, „Djevojka je zelen bor sadila“, „Hvalio se žuti limun“, „Vino pije Vilić Huseine“, „Što se ono gusta magla pokraj Une spustila“, „Star se Čurćić pomamio“…

Borio se da koriguje tekstove sevdalinki i da oni budu originalni. („Madžarijo sjajna li si“, „Ko se ono drumom šeće“, „Drijemaš li kćerko“)…Nemjerljiv je njegov doprinos na očuvanju i promociji prvenstveno naše sevdalinke.

Kada su u pitanju Festivali narodne muzike i tu je dao ogroman stvaralački doprinos. Njegove kompozicije i aranžmani izvođeni su na Ilidžanskom, Vogošćanskom, Beogradskom saboru, Festivalu u Parizu 1975., Festival-pola mi pola vi… Sarađivao je i sa diskografskim kućama- Disokoton Sarajevo, Doskos Aranđelovac i Beograd disk…On je zaslužan da su mnogobrojni arhivski snimci RTVSA našli svoje mjesto i u diskografiji.

Na BHRT-u je bio tvorac i pokretač programa narodne muzike u ratu. U Sarajevu u najtežim ratnim godinama (1992-1996.) bio je jedan od pokretača SAREST-a (Sarajevska ratna estrada). Jedna od njegovih najljepših pjesama za koju je napisao muziku i aranžman iz tog peroda je „Kovači“ na stihove Džemaludina Latića koju je snimila Zehra Deović. Pisao je aranžmane za „Baščaršijo moja ranjena“ koju je komponovala i snimila njegova supruga Ljubica Berak…i mnoge druge…

Bio je producent snimanja i autor muzike i aranžmana za neke od 13 sevdalinki na CD-u „U Zvorniku gradu“ koji je MPBHRT objavila 2010. godine povodom 600 godina od prvih pisanih pominjanja Zvornika.

Još nije utvrđen broj pjesama za koje je Spaso Berak napisao muziku, aranžman , kao ni narodnih pjesama i igara koje je on zabilježio na terenu . Po njegovim riječima u intervjuu koji je dao za BH radio 1 u njegovoj zaostavštini ima preko 30 000 zapisa. Ovo je pravi rudnik blaga koji će sigurno biti predmet istraživanja još dugi niz godina. Interesovanje studenata muzike za ovu građu je ogromno i ostaje na njegovoj supruzi Ljubici(cijenjena interpretatorka naše narodne muzike), kćerki Aleksandri(nastavnica klavira u Foči) i sinu Đorđu (profesor violine u Ljubljani) da ovu građu učine dostupnom potencijalnim istraživačima.

Spaso Berak preminuo je u Sarajevu 24.02.2013., a sahranjen 26.02.2013. na groblju u Donjim Miljevićima kod Sarajeva.

(U Sarajevu u kancelariji Muzičkog programa BH radija 1 od Ljubice Berak zabilježila Enisa Hajdarević-Šojko 21.02.2018.)

Sevdalinka
Potpiši peticiju