Kako je nastala pjesma “KIŠA BI PALA, PASTI NE MOŽE”?

“Kraj tanahna šadrvana” pozajmnica od Heinrich Heine
25. Februara 2018
“Hasanaginica” na njemačkom jeziku!
25. Februara 2018

Kako je nastala pjesma “KIŠA BI PALA, PASTI NE MOŽE”?

“KIŠA BI PALA, PASTI NE MOŽE” je jedna od poznatih i vrlo lijepih balada. O porijeklu ove pjesme zabilježena je slijedeća predaja Halida Varatanovića iz Sarajeva: “Kada je Austrija došla u Bosnu bilo je hodža i muallima koji su naučvali djecu i nisu bili oduševljeni prema Austriji, pa je bio između ostalih i Kustura hodža (oni su iz Novog Pazara, al’ su davno doselili ovde u Sarajevo. Pa je bio on i amidža – ja sam hafiza znao – i zvali su se Sokolovići. A nadimak him je bio Kustura, tako da him je to prezime prešlo i u službeno prezime).

I ovaj hodža Kustura je gled‘o i zapisiv‘o kad je ko bolestan i kad je šta.
I došla mu je nekakvog austrijskog oficira žena, pa da joj on gleda. I on je imo jedan ćitab i u ćitabu iglu: nije okolo nego baš! Kaže on njojzi:

– “Ti imaš čo‘jeka!”
– “Imam!”
– “Taj čo‘jek tebe vara!”
– “Jest!”
– “Iđe sa drugom takom i takom!”
– “Jest!”
– “Ti imaš ispod lijeve plećke mladež, u obliku toliki i toliki!”
– “Jest!”

Sve je kaz’o, i nejse, ona doletjela i hoće da primi islam. Šta je, kako je – s tim bi rastavljena od muža…
I onda su oni uspjeli da ga osude. Okrivili ga na mađije pa čak da svijet poludi zbog toga i naredili da ga objese, na Vracima.

I u mene bi tetka kazivala, ona je upamtila to, očeva mi sestra…
Kaže, velika je žalost bila kad su ga poveli i doveli gore na Vraca.

I objesili su ga, ali je počela kiša padati: za prva tri dana je, kaže, bio toliki prolom oblaka da se nikud iz kuće nije moglo izići, kad su to uradili: Kusturu hodžu ubili. To je moglo biti negdje odmah poslije ulaska Austrije do nekoliko godina.

[“Izvor: ESMA SMAILBEGOVIĆ: Narodna predaja o Sarajevu. Sarajevo: Institut za jezik i književnost, 1986., str. 207. Predaju je zabilježio i 1977. godine objavio Munib Maglajlić u Godišnjaku Odjeljenja za književnost Instituta za jezik i književnost u Sarajevu, pod naslovom: “Sarajevska balada o na smrt osuđenom”.]

1. verzija:

Kiša bi pala, pasti ne može,

sunce bi sjalo, sjati ne može,

sve zbog žalosti Ibrahim-bega.

Ibrahim-bega svezana vode,

svezana vode, da ga objese.

Za njim pristaje brat mu Alija.

”Brate Alija, pazi mi djecu,

pazi i moju kao i svoju.

Kad svojoj djeci, krojiš haljine,

kroji i mojoj, kao i svojoj,

nek se ne pozna da su siročad.”

2. verzija:

Sunce bi sjalo, sjati ne može,

kiša bi pala, pasti ne može,

ni jedno neće od teška jada:

Ibrahim-bega svezana vode,

svezana vode, da ga objese.

Ibrahim-beg se natrag obzire:

”Ima l’ ikoga od roda moga?”

Za njim iđaše bratac Alija.

”Alija brate, pazi mi djecu,

pazi mi moju, baš k’o i svoju:

Kad svoju djecu u mejtef dadneš,

Alija brate, podaj i moju!

Kad svojoj djeci srezeš haljine,

Alija brate, srezi i mojoj.

Svojoj crvene, a mojoj mrke,

nek se poznaju da su sirote!”

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!