“Kraj tanahna šadrvana” pozajmnica od Heinrich Heine

Erlangenski rukopis
25. Februara 2018
Kako je nastala pjesma “KIŠA BI PALA, PASTI NE MOŽE”?
25. Februara 2018

“Kraj tanahna šadrvana” pozajmnica od Heinrich Heine

Melanholična melodija i stihovi o tragičnoj i silnoj ljubavi generacijama “bacaju” u sevdah Bosance i Hercegovce i brojne poklonike sevdalinke na prostoru bivše Jugoslavije, no autor navedene pjesme je niko drugi nego njemački pjesnik Heinrich Heine, jedan od najvećih pisaca u historiji svjetske i evropske književnosti.

Originalni naslov pjesme je bio “Der Asra”, na bosanski jezik ju je preveo književnik Safvet-beg Bašagić.

Ova pjesma je vjerovatno nastala 1845. ili 1846. godine u Parizu. Tada je Heine već dugo, još od 1831. godine, bio u Francuskoj. Kod Heinea je Orijent predstavljao mjesto sretnih i nesretnih, jednostavnih i osjetljivih ili rafiniranih osjećaja. U mnogim njegovim pjesmama Orijent ima važnu ulogu.

Postoji stara legenda o tome, da u Jemenu postoji staro pleme, koje se zove Azra (djevica). Ukoliko mladićima iz tog plemena nije dozvoljeno ili nije moguće da ostvare svoju ljubav prema voljenoj, oni odlaze u pustinju ili u rat, da bi što prije umrli zaljubljeni, jer ne žele da žive bez ljubavi. Ova legenda je ostavila snažan utisak na Heinricha Heinea i inspirisala ga da napiše pjesmu Azra.

Za mnoge su ovu pjesmu najbolje izvodili Himzo Polovina i Zaim Imamović. Pored njih, Heineove stihove su uglazbljivali i pjevali brojni orkestri i pjevači poput Hanke Paldum, Zvonka Bogdana, Emine Zečaj, Ibrice Jusića …, a u najnovijim izvođenjama se može poslušati i u džez izdanju “Sarajevo Jazz Guerille” ili u izvedbi Damira Imamovića.

Ipak, jedina ju je Hanka Paldum otpjevala na njenom izvornom njemačkom jeziku.

Kraj tanahna šadrvana
gdje žubori voda živa,
šetala se svakog dana
sultanova kćerka mila.

Svakog dana jedno ropče
stajalo kraj šadrvana,
kako vr’jeme prolazilo,
sve je bljedje, bljedje bilo.

Jednog dana zapita ga
sultanova kćerka draga:
“Kazuj, robe, odakle si,
i plemena kojega si?”

“Ja se zovem El Muhammed,
iz plemena starih Azra,
što za ljubav život gube
i umiru kada ljube!”

Täglich ging die wunderschöne
Sultantochter auf und nieder
um die Abendzeit am Springbrunn,
wo die weißen Wasser plätschern.

Täglich stand der junge Sklave
um die Abendzeit am Springbrunn,
wo die weißen Wasser plätschern,
täglich ward er bleich und bleicher.

Eines Abends trat die Fürstin
auf ihn zu mit raschen Worten:
»Deinen Namen will ich wissen,
deine Heimath, deine Sippschaft.«

Und der Sklave sprach: »Ich heiße Mohamet
und bin aus Yemen,
und mein Stamm sind jene Asra,
welche sterben, wenn sie lieben.

Do NOT follow this link or you will be banned from the site!
Potpiši peticiju